Priča
Lipa je počela kao pult s dva stola i starim crvenim mlinom za kavu. Danas ovdje ima mjesta za trideset ljudi, ali jutra su ostala ista: najprije miris kruha, zatim prvi gosti s kišobranima.
Kupujemo od seljaka iz doline, slastice pečemo sami, a kavu pržimo kod prijatelja dvije ulice dalje.
„Dođem po kavu, ostanem zbog ljudi.“Gost, svako jutro u 7.15
